4 savjeta kako se postaviti prema ljudima koji govore pogrešne stvari dok tugujete

Ljudi tako često kažu ili učine pogrešnu stvar dok tugujemo. U najboljem slučaju to može biti iritantno, a u najgorem duboko bolno. Može se činiti kao potpuni neuspjeh empatije onih ljudi kojima smo vjerovali da će biti uz nas. Mnogo vremena trošimo pokušavajući educirati druge o tome kako reći ili učiniti pravu stvar, ali ne posvećujemo dovoljno vremena razgovoru o tome što vi možete učiniti kada oni pogriješe.

Kao i obično, napomena: ne postoji “ispravan” ili “pogrešan” način ophođenja s vašim sustavom podrške. To će varirati ovisno o situaciji, vama, vašoj energiji i osobi o kojoj je riječ. U svakom slučaju, morat ćete procijeniti tko je ta osoba, koliko ste bliski i slično. Pod pretpostavkom da je riječ o nekome do čijeg vam je odnosa stalo, donosim nekoliko savjeta koje vrijedi razmotriti.

1. Obratite pažnju na njihove namjere

Kada ljudi kažu ili učine pogrešnu stvar, često imaju dobre namjere – samo ih loše izvedu. Požuruju vas jer ne žele da više budete tužni ili da patite. Traže “svijetlu točku” u svemu. Pokušavaju se povezati s vama, ali na kraju razgovor okrenu na sebe. Kada netko kaže nešto pogrešno, odvojite trenutak i razmislite o njegovoj namjeri. To vam može pomoći da osjetite barem malo empatije prema njima – znam da je to teško nakon što su izrekli nešto užasno – a to će učiniti sljedeće savjete barem malo lakšima.

2. Zapamtite da dobre namjere nisu izgovor

Ako vas je netko povrijedio, taj je osjećaj legitiman – bez obzira na to jesu li vas namjeravali povrijediti ili ne. S jedne strane, želimo biti empatični prema ljudima koji imaju dobre namjere, ali griješe u koracima. S druge strane, to ne znači da im morate sve progledati kroz prste. Možda znate da nisu htjeli biti grubi, ali to ne mijenja činjenicu da je njihovo ponašanje bilo bolno. Ako im dopustite da nastave po starom samo zato što nisu bili zlonamjerni, ne pomažete im da postanu bolja podrška vama ili drugima. Zamislite da ste vi rekli nešto, čak i s najboljom namjerom, što je duboko povrijedilo prijatelja ili člana obitelji koji već pati. Što biste željeli da oni učine? Da prešute i ostave vas u neznanju (pa da vjerojatno opet povrijedite njih ili nekog drugog) ili da vam daju do znanja kako bi vaše ponašanje sljedeći put bilo u skladu s vašom namjerom?

3. Dajte povratnu informaciju (feedback)

Kada već patite i samo želite podršku, davanje povratne informacije nekome da vam nije bio od pomoći ne zvuči nimalo lako. Ali postoje stvarna istraživanja koja pokazuju da to pomaže! Više od jedne studije pokazalo je da osobe u žalovanju koje su pronašle način da prijateljima i obitelji daju povratnu informaciju – i o tome što im treba, i o tome što je bilo pogrešno – imaju osjećaj da je njihov sustav podrške kvalitetniji. A to bi bilo lijepo, zar ne?

Čuo sam SVE razloge zašto ljudi to ne žele raditi. Stvari poput: “nemam energije”, “ta osoba nije vrijedna truda ako sama ne zna biti dobar prijatelj bez uputa”, “ne želim prijatelja kojeg moram učiti kako da me podrži” itd. Ako se tako osjećate, to je u redu. Ja ipak čvrsto vjerujem da malo truda uloženog u povratnu informaciju dobronamjernom prijatelju može učiniti čuda, pa uvijek predlažem da pokušate barem jednom.

4. Postavite granice

Dok tugujete, mogli biste primijetiti da se ljudi pokušavaju uplesti u vašu tugu na načine koji vam ne odgovaraju. Možda vam dijele neželjene savjete, postavljaju neugodna pitanja ili nenajavljeno dolaze u posjet. Što god bilo, zapamtite da smijete postaviti granice. Granice mogu biti škakljive, ali u svom najosnovnijem obliku proces izgleda ovako:

1. Promislite i odredite koja je vaša granica.

2. Imenujte svoju granicu jednostavnom, konkretnom rečenicom.

3. Budite svjesni misli i osjećaja povezanih s tom granicom.

4. Podijelite svoju granicu s osobom ili ljudima koji je trebaju čuti.

5. Ostanite dosljedni i, kada je prikladno, dajte povratnu informaciju nekome tko zna za vašu granicu, a i dalje je pokušava prijeći.

Granice izgledaju drugačije za svakoga. Često će se razlikovati u različito vrijeme i s različitim ljudima, pa vam ne mogu dati točan popis… ali jedan primjer bi bio: nekim danima ili s određenim ljudima možda nećete htjeti razgovarati o tome kako je osoba umrla. Ako je to slučaj, a netko vas pita, tu granicu možete obraniti tako da unaprijed pripremite odgovore (npr. “Danas mi nije ugodno pričati o detaljima, radije bih se prisjetio nekih lijepih trenutaka”)