Akutni stresni odgovor: Više od “šoka”

Kada primiš vijest o smrti roditelja ili nesreći poput Brianove, tvoj mozak to percipira kao izravnu prijetnju tvom opstanku. Bez tvoje volje, aktivira se simpatički živčani sustav – mehanizam “bori se ili bježi” (fight-or-flight).

1. Fizički “potres”

Možda si osjetio ubrzano lupanje srca, mučninu u želucu, plitko disanje ili vrtoglavicu. To je tvoje tijelo koje pumpa adrenalin kako bi te pripremilo za opasnost, iako u slučaju smrti voljenih nemaš protiv koga ratovati niti kamo pobjeći. Taj fizički odgovor je iscrpljujući i može trajati danima.

2. Kognitivna i emocionalna blokada

Akutni stres drastično mijenja način na koji procesiraš informacije:

• Osjećaj odvojenosti (Disocijacija): Možeš se osjećati kao da promatraš vlastiti život izvana, kao da si u filmu. To je obrambeni mehanizam koji te štiti od toga da se potpuno slomiš pod težinom realnosti.

• Derealizacija: Svijet oko tebe, bolnica ili vlastiti dom, mogu ti izgledati strano, mutno ili kao da se nalaziš u alternativnoj stvarnosti.

• Disocijativna amnezija: Sasvim je normalno ako se ne sjećaš detalja sprovoda ili razgovora koje si vodio neposredno nakon smrti roditelja. Tvoj mozak je jednostavno “zaključao” te informacije kako bi lakše funkcionirao.

Akutni stres kao prethodnica tuge

Većina teoretičara tuge postavlja ovaj stresni odgovor na sam početak procesa:

• Kübler-Ross to naziva poricanjem.

• Bowlby govori o šoku i obamrlosti.

• Worden o prihvaćanju realnosti gubitka.

Razumijevanje ovog stanja je ključno za tebe, ali i za tvoju okolinu. To je razlog zašto u tim prvim danima često nisi mogao čuti ili razumjeti savjete, ponude za pomoć ili riječi nade. Tvoj “sustav” je bio previše zauzet pukim preživljavanjem da bi se bavio smislom i budućnošću.

Kako se to uklapa u tvoju situaciju?

Prema Tonkinovom modelu, ovi trenuci akutnog stresa su početna “crna rupa” tvoje boli. Ona je golema i zauzima sav tvoj prostor.

U Modelu dvostrukog procesa, akutni stres te drži čvrsto u orijentaciji na gubitak. U toj fazi, tvoj jedini posao je da preživiš te fizičke i mentalne nalete traume. Restauracija – gradnja novog života – dolazi tek kasnije, kada se tvoj živčani sustav barem donekle smiri.

Što ako ovo traje predugo?

Ako ovi simptomi (problemi sa spavanjem, stalne nametljive misli, hiper-budnost) traju duže od dva dana i protežu se do mjesec dana, stručnjaci to nazivaju Akutnim stresnim poremećajem. Ako osjećaš da si zaglavljen u tom stanju tjeskobe i “isključenosti” već duže vrijeme, razgovor s liječnikom ili terapeutom nije samo dobra ideja – to je nužnost kako bi tvoj živčani sustav dobio dozvolu da se napokon odmori.