Čestitaj si – ti se nosiš s tugom
Znam da će mnogi od vas htjeti odbaciti moju pohvalu. Tuga izaziva sumnju u sebe i lažnu skromnost. Često se osjećaš “nedovoljno dobrim” jer se uspoređuješ sa sobom kakav si bio prije gubitka. Prestani to raditi.
Kada se uspoređuješ s verzijom sebe prije tuge, riskiraš da previdiš svoje svakodnevne pobjede. Ljudi se često bičuju jer se ne mogu “sabrati”, jer nisu “jaki” ili jer se ne vraćaju na staro. No, istina je da su te stvari često nedostižne, dok male pobjede ostvaruješ svakog dana, a da ih i ne primjećuješ.
Kao što vidimo u Modelu dvostrukog procesa, suočavanje nije samo plakanje za ocem (orijentacija na gubitak). To je i onaj napor koji ulažeš da bi uopće funkcionirao u svijetu bez njega (orijentacija na restauraciju). Svaki put kad se prebaciš s misli o gubitku na neku praktičnu obavezu, ti zapravo radiš ogroman posao.
Za što bi si trebao čestitati danas?
-
Čestitaj si što si ustao iz kreveta. Nije važno koliko je sati bilo niti jesi li se odmah vratio unutra. Učinio si to.
-
Čestitaj si što si se odjenuo. Čak i ako je to stara trenirka koju nosiš već tri dana – računa se.
-
Čestitaj si što si obavio barem jedan mali posao. Oprao si suđe? Odgovorio na jedan mail? To je pobjeda.
-
Čestitaj si što tražiš podršku. Čak i to što čitaš ovaj tekst je prvi korak. To znači da aktivno tražiš način da si pomogneš.
-
Čestitaj si što nalaziš načine za rast. Iako znam da bi istog trena mijenjao sav taj rast samo da ti se otac i brat vrate, tvoja sposobnost da se razvijaš usred takve boli je nevjerojatna.
