Grupe za podršku: Sigurna luka ili novi izvor stresa?

Grupe za podršku variraju – od onih koje vode stručnjaci do onih koje vode vršnjaci (ljudi koji su i sami prošli gubitak). Prije nego što kreneš, važno je znati da tvoje iskustvo tamo ne mora biti savršeno da bi bilo korisno, ali moraš znati i na što pripaziti.

Potencijalne zamke (Zašto bi mogao imati negativno iskustvo?)

• Preplavljenost tuđim bolom: Kada si i sam ranjiv nakon gubitka cijele obitelji, možda nemaš snage slušati tuđi bijes ili očaj. To te može dodatno iscrpiti.

• Osjećaj beznađa: Ako u grupi vidiš ljude koji i nakon mnogo godina pričaju samo o boli, to te može obeshrabriti u tvojoj potrazi za nadom.

• Loši savjeti i prosuđivanje: Kao i svugdje, i u grupama ima ljudi koji će ti govoriti “što bi trebao” ili uspoređivati gubitke. Zapamti, nitko nema monopol na bol.

• Dominantni pojedinci: Ponekad jedna osoba može “ukrasti” cijeli termin svojim pričama, što grupu čini nesigurnim mjestom za tebe.

Potencijalne koristi (Što ti grupa može dati?)

Ako pronađeš grupu koja ti odgovara, prednosti su mjerljive kroz faktore koje je definirao poznati psihijatar Irvin Yalom:

1. Univerzalnost (Nisi sam): Tuga za Brianom i roditeljima može biti nevjerojatno izolirajuća. U grupi shvaćaš da su tvoji “čudni” osjećaji zapravo normalna reakcija na nenormalnu situaciju.

2. Ulijevati nadu: Vidjeti nekoga tko je prošao sličan put i ponovno počeo osjećati mrvice radosti može ti dati snage da izdržiš sutrašnji dan.

3. Altruizam (Liječenje kroz davanje): Možda ćeš se iznenaditi kad shvatiš da tvoje iskustvo može pomoći nekome tko je tek na početku. Pomaganje drugima često pomaže i tebi da prepoznaš vlastiti napredak.

Kako se to uklapa u tvoje modele oporavka?

U Modelu dvostrukog procesa, odlazak u grupu može biti oboje:

• Orijentacija na gubitak: Mjesto gdje smiješ plakati i pričati o Brianu bez maske “jakog muškarca”.

• Orijentacija na restauraciju: Mjesto gdje učiš nove vještine suočavanja od drugih ljudi.

Prema Tonkinovom modelu, grupa je jedan od onih novih slojeva koje dodaješ svom životu. Ona ne smanjuje tvoju bol, ali čini tvoj svijet dovoljno velikim da ta bol više ne zauzima 100% tvog prostora.

Što možeš učiniti ako želiš pokušati?

• Istraži specifične grupe: Postoje grupe specifično za gubitak brata ili za one koji su izgubili roditelje. Ponekad je lakše biti s ljudima koji imaju “istu vrstu” praznine.

• Daj si probni rok: Otiđi na dva ili tri sastanka. Ako se i dalje osjećaš loše ili otuđeno, u redu je reći: “Ovo nije za mene” i potražiti individualnu terapiju.

• Budi iskren: Ako u grupi osjetiš pritisak, reci to. Tvoje potrebe su na prvom mjestu.