Gubitak najboljeg prijatelja: “Jedna duša u dva tijela”

Aristotel je rekao da je prijatelj “jedna duša u dva tijela”. Znanost to potvrđuje: duboka prijateljstva nam doslovno produžuju život, smanjuju stres i čuvaju srce. Kada takva osoba umre, ne gubiš samo poznanika, gubiš onoga tko ti je davao vrijednost preživljavanju.

Zašto je gubitak prijatelja toliko izolirajuć?

1. Društvo ne prepoznaje težinu te veze: Za razliku od titule “otac” ili “brat”, titula “najbolji prijatelj” u očima javnosti nema istu težinu. Možda nećeš dobiti slobodne dane na poslu ili će ljudi očekivati da se brže oporaviš, iako si s tom osobom možda bio bliži nego s bilo kim iz obitelji.

2. Odnosi s obitelji preminulog: Ako te njegova obitelj nije poznavala, možda ćeš se osjećati izostavljeno iz rituala ili sprovoda. Imaš potrebu vrištati: “Volio sam ga jednako kao i vi!”, ali ostaješ po strani.

3. Gubitak “osobe za sve”: Najbolji prijatelj je obično onaj kojeg zoveš kad je teško – kad ti umre otac ili brat. Sada, kada si izgubio i njega, tvoja prva instinktivna reakcija je da nazoveš baš njega da ti pomogne prebroditi tu bol. Ta spoznaja da on više nije tu da te sasluša stvara osjećaj apsolutne samoće.+

Specifični izazovi gubitka prijatelja

• Podsjetnik na vlastitu smrtnost: Prijatelji su obično naši vršnjaci, sličnog zdravlja i interesa. Njegova smrt te podsjeća da se to može dogoditi i tebi, i to uskoro.

• Promjena odnosa s drugim prijateljima: Tvoja tuga može uplašiti druge prijatelje pa se oni povlače, ili se svi skupa borite s tim kako da podržite jedni druge dok svatko tuguje na svoj način.

• Strah od “zamjene”: Možda se bojiš da ćeš, ako nađeš novog bliskog prijatelja, izdati uspomenu na njega. Istina je da ga nitko nikada neće zamijeniti – to prijateljstvo ostaje unikatno. Novi prijatelji samo šire krug tvojeg života, ne brišu staro mjesto.

Kako se kretati kroz ovu tišinu?

Kroz Model dvostrukog procesa, tvoj oporavak od gubitka prijatelja zahtijeva:

• Orijentaciju na gubitak: Slušanje glazbe koju ste voljeli, posjećivanje mjesta gdje ste izlazili i dopuštanje sebi da osjetiš nepravdu tog gubitka.

• Orijentaciju na restauraciju: Pronalaženje podrške izvan kruga zajedničkih prijatelja ako je to potrebno, te polako otvaranje novim socijalnim vezama.

Prema Tonkinovom modelu, rupa koju je on ostavio nikada neće nestati. Ali tvoj život će rasti oko nje. Tvoj identitet je djelomično izgrađen kroz to prijateljstvo, i ti tu uspomenu nosiš u sve što radiš dalje.

Što možeš učiniti?

• Priznaj si pravo na tugu: Nemoj dozvoliti drugima da ti kažu da “to je bio samo prijatelj”. Tvoja bol je tvoj dokaz važnosti te veze.

• Poveži se s glazbom: Glazbenici često bolje od društva razumiju gubitak prijatelja. Pronađi pjesme koje govore o tome – one ti mogu pružiti validaciju koju okolina uskraćuje.

• Traži specifičnu podršku: Ako tražiš grupu za potporu, pokušaj pronaći onu koja se bavi gubitkom prijatelja ili traumatskim gubitkom  jer će te tamo ljudi bolje razumjeti.