Jedinstvena usamljenost tuge
Usamljenost nije isto što i biti sam. Možeš imati stotinu prijatelja, ali ako žudiš za onim specifičnim razgovorom s bratom ili onim posebnim tonom majčinog glasa, osjećat ćeš se usamljeno. Usamljenost je jaz između onoga što želiš (svoju obitelj pored sebe) i onoga što imaš (prazninu).
Zašto je tuga “neizlječivo” usamljena?
-
Praznina preciznog oblika: Tvoja tuga nije općenita. Ona ima točan oblik tvog oca, tvog brata Briana i tvoje majke. Nitko drugi, koliko god se trudio, ne može stati u taj kalup.
-
Gubitak dijelova sebe: Kada netko koga voliš umre, on odnosi i dio tvog identiteta. Uz njih si bio “sin” ili “brat” na specifičan način koji više ne postoji u fizičkom svijetu. Ta nepotpunost stvara duboku unutarnju usamljenost.
-
Mozak u modu “sam protiv svih”: Tvoj mozak je nakon tri gubitka prešao u obrambeni mehanizam. Možda podsvjesno guraš ljude od sebe misleći: “Sada sam sam, moram se sam pobrinuti za sebe”. To stvara začarani krug izolacije.
Kako se kretati kroz tu tišinu?
Sjeti se Tonkinovog modela. Ti nikada nećeš “popuniti” rupu koju su oni ostavili. Ta rupa je dio tebe. Ali, tvoj život može narasti oko nje. Usamljenost se smanjuje ne tako što zaboravljaš njih, već tako što dopuštaš drugim ljudima da izgrade nove prostore u tvom životu.
Prema Modelu dvostrukog procesa, usamljenost je najjača kada si u “orijentaciji na gubitak”. No, kada se okreneš prema “orijentaciji na restauraciju” (npr. druženje s djecom, novi hobi, razgovor s prijateljem), ti ne izdaješ svoje pokojne. Ti samo daješ svom srcu priliku da udahne zrak izvan te praznine.
Što možeš učiniti?
-
Prihvati da je usamljenost normalna: Nemoj se kriviti što se osjećaš usamljeno uz prijatelje. To je dokaz koliko si ih volio.
-
Zadrži vezu, ali otvori vrata: Možeš istovremeno držati uspomenu na majku i prihvatiti podršku prijateljice. Jedno ne isključuje drugo.
-
Traži “svoje” ljude: Ponekad je lakše biti s onima koji su prošli nešto slično. Oni “govore jezik tuge” i uz njih se osjećaš manje kao stranac u vlastitom životu.
Usamljenost tuge se ne rješava preko noći. To je spor proces u kojem polako, s vremenom, dopuštaš ljubavi mnogih drugih ljudi da djelomično ublaži bol onih koji nedostaju.
