Krivnja preživjelih: Zašto se osjećam krivim što sam živ?

Kada govorimo o krivnji preživjelih, obično mislimo na vojnike ili ljude koji su preživjeli velike nesreće. No, taj se osjećaj javlja u mnogo širem spektru situacija koje rjeđe spominjemo:

• Preživljavanje bolesti koja je za druge bila fatalna.

• Gubitak brata ili sestre (osobito kod dugotrajnih bolesti).

• Smrt djeteta prije roditelja.

• Primanje organa od preminulog darivatelja.

• Krivnja jer nismo bili prisutni u trenutku nesreće da potencijalno spasimo osobu.

Racionalna naspram iracionalne krivnje

Kao i kod svake tuge, neka je krivnja racionalna (naši su postupci doista utjecali na ishod), a neka iracionalna. Iracionalna krivnja prkosi svakoj logici – osjećamo se krivima za stvari koje nismo mogli kontrolirati.

Teoretičari kažu da nam je ponekad lakše kriviti sebe nego prihvatiti zastrašujuću činjenicu da smo bili potpuno bespomoćni. Kada nam drugi kažu: „Nemoj se osjećati krivim“, to može biti frustrirajuće jer minimizira našu unutarnju borbu.

Pitanje koje progoni: „Zašto ja?“

Najveći teret je pitanje „zašto?“. Zašto sam ja preživio, a on nije? Jesam li ja toga uopće vrijedan? Često se uz olakšanje što smo živi javlja i duboki sram jer osjećamo to olakšanje dok je netko drugi izgubio sve.

Što možeš učiniti?

• Prihvati ono što osjećaš: Krivnja je stigmatizirana emocija, ali ona sama po sebi nije problem. To je prirodan osjećaj koji trebaš priznati, prihvatiti i procesuirati.

• Nisi sam: Krivnja preživjelih je mnogo češća nego što misliš. Pronalaženje grupe podrške ili razgovor s drugima koji su prošli slično može smanjiti osjećaj izolacije.

• Dopusti suživot emocija: Tvoja zahvalnost što si živ može postojati istovremeno s tvojom tugom za onima koji su umrli. Slavljenje vlastitog života ne umanjuje tugu za preminulima.

• Odžaluj one koji su otišli: Čak i ako preminule nisi poznavao osobno, imaš pravo odvojiti vrijeme i odati im počast na način koji je tebi smislen.

• Učini nešto s tom krivnjom: Iskoristi taj osjećaj da pomogneš drugima. Podigni svijest o nekom problemu, educiraj druge ili jednostavno potakni bližnje na razgovor o važnim životnim temama. Pretvori krivnju u akciju.

• Ne zapinji na pitanju „Zašto?“: Teško je, ali pokušaj odustati od traženja razloga. Umjesto toga, fokusiraj se na smisao koji možeš stvoriti iz svoje druge prilike.

• Prigrli život: Možda zvuči otrcano, ali važno je uživati u životu koji ti je dan. Cijenjenje tog dara jedan je od najboljih načina da se iskopaš iz jame krivnje.

• Razgovaraj s terapeutom: Ako krivnja postane opsesivna, nametljiva ili te sprječava da normalno funkcioniraš, potraži stručnu pomoć. Terapeuti s iskustvom u radu s traumama mogu ti pomoći da navigiraš kroz ove složene emocije.