Nastavljanje veze s onima kojih više nema

Kao odrastao muškarac, možda se hvataš za “komadiće” svojih roditelja i brata. Prebireš po starim alatima svog oca, majčinim receptima ili bratovim sitnicama, tražeći u njima odgovore koje ti oni više ne mogu dati. To nije znak da si “zapeo” u prošlosti, već dokaz da tvoj odnos s njima i dalje živi.

1. Evolucija odnosa s majkom i ocem

Kada roditelji odu rano, gubimo priliku za onaj duboki, iskreni odnos odrasle osobe s odraslom osobom.

• Želja za znanjem: Možda sada, dok gledaš svoju djecu, želiš pitati majku kako se ona osjećala u tim trenucima. Želiš čuti očeve savjete o stvarima koje te tada nisu zanimale.

• Maštanje o sadašnjosti: Pitaš se što bi oni rekli na tvoje uspjehe, kako bi kritizirali tvoj odgoj ili se smijali tvojim šalama. Ti odgovori ne postoje fizički, ali ih ti gradiš kroz sjećanja.

2. Tuga koja sazrijeva s tobom

Tuga nije događaj koji “odradiš” jednom. Ona se vraća u novim životnim fazama.

• Novi gubici: Kada tvoja djeca diplomiraju ili se vjenčaju, ponovno ćeš tugovati jer oni nisu tu. To nije “stara tuga”, to je nova tuga za novom realnošću.

• Ponovno tugovanje: Normalno je da te sa 40 ili 50 godina preplavi tuga za majkom ili ocem na način na koji te nije pogađala u 20-ima, jer sada bolje razumiješ što si sve izgubio.

Kako održati te veze?

U knjizi Continuing Bonds, autori Klass, Silverman i Nickman primijetili su da djeca i odrasli održavaju veze na vrlo kreativne načine:

• Čuvanje predmeta: Bratova stara majica ili očev sat nisu samo stvari; oni su “sidra” koja te povezuju s njima.

• Razgovor s njima: Vjerovati da te otac ili majka “paze” ili im se obratiti u mislima kada donosiš tešku odluku je potpuno zdrav način nošenja s gubitkom.

• Traženje tragova: Prikupljanje priča od rođaka ili gledanje starih albuma pomaže ti da rekonstruiraš tko su oni bili – i tko bi bili danas.

Tvoji modeli u održavanju veza

Kroz Model dvostrukog procesa, održavanje veza je ključni dio orijentacije na gubitak. Dopuštaš sebi da “ostaneš u kontaktu” s njima, dok se istovremeno trudiš funkcionirati u novoj stvarnosti (orijentacija na restauraciju).

Prema Tonkinovom modelu, tvoj odnos s roditeljima i bratom je fiksna točka u središtu tvog bića. On se ne smanjuje, ali ti gradiš svoj život oko njega. Svaka nova veza koju stvoriš, svaki uspjeh tvoje djece, širi tvoj život, ali ti uvijek ostaješ povezan s tim središtem.

Nekada se smatralo da je “držanje za pokojne” patološko. Danas znamo da je to put prema iscjeljenju. Prihvaćanje da tvoj odnos s majkom, ocem i Brianom može biti fluidan i dugoročan daje ti dopuštenje da ih voliš cijeli život, redefinirajući tu ljubav kako ti stariš.