Od tuge se ne oporavljamo i to je sasvim u redu

Moram ti reći: nakon značajnog gubitka, mi se ne “oporavljamo” od tuge. Koristim “mi” jer smo svi mi dio istog kluba. Ali nemoj dopustiti da te to uplaši – to što se ne oporavljamo ne znači da smo osuđeni na vječni očaj. Milijuni ljudi žive svrhovite i sretne živote dok istovremeno nose svoju tugu sa sobom.

Što zapravo znači “oporavak”?

Riječ “oporavak” obično podrazumijeva povratak u normalno stanje zdravlja ili uma. Ali kada izgubiš nekoga toliko važnog kao što je otac, nikada se ne vraćaš na “normalno” stanje prije tog gubitka. Taj gubitak, ta osoba i tvoja tuga postaju integrirani u tvoj život i iz temelja mijenjaju način na koji doživljavaš svijet.

Ono od čega se nadamo oporaviti jest intenzivna bol, stres i tjeskoba koji prate prve mjesece nakon gubitka. Dakle, oporavljamo se od akutnog stanja patnje, ali ne i od same činjenice da nam netko nedostaje.

Tuga kao izraz ljubavi

Tuga se rađa onog trenutka kada netko značajan umre. Sve dok je ta osoba važna u tvom srcu, tuga će ostati. Ona je neraskidivo povezana s ljubavlju – oboje rastu iz istog sjemena.

• Tuga je način na koji nastavljaš voljeti osobu unatoč njezinoj fizičkoj odsutnosti.

• Ona te povezuje s uspomenama.

• Ona ti daje perspektivu o tvojoj vlastitoj snazi i mudrosti.

Vizualizacija tuge: Model “Rasti oko tuge”

Mnogi ljudi zamišljaju da tuga s vremenom postaje manja. No, često je točniji model Lois Tonkin, koji kaže da tuga ostaje jednako velika, ali se tvoj život širi oko nje.

U početku tuga ispunjava cijeli tvoj život. S vremenom, ti počinješ ponovno doživljavati nove stvari, stvarati nove veze i rasti. Tuga ne nestaje, ali ona više ne zauzima 100% tvog prostora. Postoje dani kada ćeš je osjetiti jednako oštro kao prvi dan (kao stara ozljeda koja zaboli kad pada kiša), ali ti dani postaju rjeđi.

Tuga je normalna, a ne nefunkcionalna

Nije bolest osjećati tugu godinama kasnije. Ljudi su stvoreni da osjećaju cijeli spektar emocija. Tamo gdje postoji ljubav i zahvalnost, postojat će i čežnja i bol. Možeš biti sretan, raditi i smijati se, a i dalje u jednom dijelu srca nositi tihu tugu za svojim ocem. To nije neuspjeh u oporavku; to je dokaz tvoje ljudskosti.