Pismo bliskom prijatelju koji je nestao nakon što je umro netko koga volim

Dragi prijatelju,

Hej. Prošlo je dosta vremena otkad smo razgovarali – zapravo, jako dugo. Razmišljao sam o svemu i čini mi se da je vrijeme da nadoknadimo propušteno. Krenimo s kratkim pregledom događaja koji su doveli do ove udaljenosti među nama, onako kako ih ja pamtim.

Prvo, dogodila mi se ova strašna, razorna, tragična stvar, a ti nisi znao što učiniti. Uložio si par napora na samom početku, a onda si jednostavno nestao. Neću lagati, bio sam prilično ogorčen zbog toga. Pustio si da prođe puno vremena bez poziva, poruke, e-maila ili posjeta. Iako je to vjerojatno bilo zato što si se osjećao nelagodno i pokušavao si smisliti što učiniti ili reći, to ne mijenja činjenicu da sam se osjećao napušteno.

I sada, nakon što je prošlo ovoliko vremena, vjerojatno ti je užasno neugodno uopće mi se javiti. I meni je. Osjećam kako se taj ciklus nelagode nastavlja i, koliko god želim da ti budeš taj koji će ga prekinuti, shvaćam da je vjerojatno lakše ako to učinim ja. Pa evo, činim to.

Sada, moj prijatelju koji si nestao, imam dobre vijesti za tebe: proglašavam amnestiju za svo prošlo čudno, izbjegavajuće i nelagodno ponašanje. Gledam na ovo kao na priliku da podignemo naše prijateljstvo, otresemo prašinu s njega i vidimo možemo li se vratiti na pravi put. Ovo je prilika da zajednički priznamo da je tuga teška i da nam društvo nimalo ne olakšava snalaženje u svemu tome. Ako ti možeš oprostiti meni neke stvari, i ja mogu oprostiti tebi.

Evo odakle predlažem da krenemo: pošalji mi poruku, nazovi me, javi se bilo kako. Vjerojatno će obojici trebati malo truda, ali ja sam za. A zato što se nadam da si i ti za, u ovo pismo uključujem i nekoliko razloga zašto bi nam ovo prijateljstvo moglo postati teško. Nadam se da će nam razgovor o tome barem malo olakšati stvari.

Prvo, vjerojatno ćeš me pozvati na druženje pet ili deset puta, a ja ću svaki put reći „ne“ i pritom se malo naživcirati što me stalno nešto pitaš. Ti ćeš odustati i prestati pitati, a onda ću ja biti tužan jer si odustao. Shvaćam da to zvuči iracionalno, ali „mozak u tuzi“ zna biti malo iracionalan.

Možda misliš da ću te sam nazvati kad napokon budem spreman za planove, i to je razumno razmišljanje. Ali vjerojatno neću, jer jednostavno nemam energije za to. To bi nas moglo vratiti u onu istu zamku šutnje, a složimo se da to ne želimo. Pa, ako obećaš da ćeš me s vremena na vrijeme pitati je li u redu da me i dalje zoveš, ja obećavam da ću ti reći istinu i pokušati pronaći motivaciju da ti se javim ako me pukne želja za druženjem.

Ponekad ćeš misliti da si dobar prijatelj, a ja to neću tako doživjeti. Frustrirajuće, znam. Ne postoji ništa što možeš reći ili učiniti da vratiš osobu koju volim, zato samo budi uz mene, ponudi podršku i barem se pretvaraj da te ne plaše moji intenzivni osjećaji. Obećavam da je to siguran početak. Iako često neću znati što mi treba, pokušat ću biti iskren kad budem mogao.

Možda ćeš jednog dana reći nešto što će umanjiti moju tugu ili učiniti da se osjećam neshvaćeno. Bit ću u iskušenju da šutim i zamjeram ti. Obećavam da ću se pokušati sjetiti da je i tebi teško znati što reći. Bit ću iskren o tome kako sam se osjećao ako ti budeš spreman to saslušati. Obećavam da ti neću zamjeriti ako se potrudiš da me ne požuruješ, da mi ne tražiš „svijetle točke“ u tragediji i ne umanjuješ moju bol.

Kad te nešto podsjeti na osobu koju sam izgubio, možda ćeš oklijevati hoćeš li mi to reći. Ne znaš hoće li me to nasmijati ili rasplakati. Iskreno, ne znam ni ja, ali sigurno je reći da će mi, čak i ako zaplačem, biti drago što si mislio na nju i što si to htio podijeliti sa mnom.

Ponekad ću biti razdražljiv i osuđivat ću te kad te okupiraju stvari koje su meni sada potpuno nebitne. Ako obećaš da ćeš me trpjeti u tim trenucima, ja ću se truditi sjetiti se da, iako je moj svemir stao, tvoj nije – i to je u redu.

Na posebne dane, poput blagdana ili rođendana, bit ću posebno loše. Ako se možeš sjetiti tada mi poslati poruku, samo da znam da me nisi zaboravio, to bi bilo sjajno. Slobodno postavi podsjetnik u mobitel. Odmah. Čekat ću.

Možda će mi trebati vremena da potpuno otpustim to što si nestao na početku, ali obećavam da ću raditi na tome da zapamtim kako to nije tvoja krivnja. Nisi prošao kroz isto što i ja i nisi mi mogao čitati misli. Kvragu, jedva sam i ja znao što mi treba.

Također obećavam da ću se sjetiti da sam i ja bio otresit, naporan, hirovit, tužan, bijesan i konfuzan – i da nisam najlakša osoba za prijateljstvo. Nadam se da ćeš ti zapamtiti da to što si uz mene znači jako puno, čak i kad je teško. Zapravo, pogotovo tada.

Dakle, evo ga – prazan list papira. Novi dan. Svjež početak. Nadam se da smo u ovome zajedno.