Razgovor s djecom o onima koje nikada nisu upoznala

Povremeno primimo pitanje poput: „Tugujem za voljenom osobom koju moje dijete nikada nije upoznalo ili je se ne sjeća. Trebam li razgovarati o njoj s djetetom ili će ga to uznemiriti i uplašiti?“

Kao što je to često slučaj s tugom, ne postoji crno-bijeli odgovor. Ono što ćete učiniti ovisi o djetetu, osobi koja je umrla, tome kako se vi osjećate u svojoj tugi i kakav je bio vaš odnos s tom osobom.

Ipak, općenito smatram da je dobra stvar priznati svoju tugu i govoriti djeci o onima kojih više nema. U nastavku ću objasniti svoje razloge i navesti sedam načina kako podijeliti uspomene s djecom.

Ako je riječ o bliskom srodniku

Ako je preminula osoba bila bliski srodnik, poput roditelja ili brata/sestre, dijete će vjerojatno također tugovati za njom. Ljudi često pretpostavljaju da, ako je dijete premalo da bi se sjećalo voljene osobe, neće ni osjećati tugu.

Međutim, dijete može tugovati za nekim koga nikada nije poznavalo. Ono može tugovati za onim što nikada nije imalo. Umjesto tugovanja za konkretnim uspomenama, dijete može tugovati za odsutnošću tih stvari. Može maštati o tome kakav bi taj odnos bio i osjećati se zakinuto u usporedbi s drugima koji su tu osobu poznavali.

Ako je veza bila dalja

Čak i ako osoba nije bila najuža obitelj, postoji korist u otvorenosti. Podijelit ću osobni primjer. Moja je majka umrla prije 14 godina, dok sam čekao rođenje svoje najstarije kćeri. Nijedna od moje tri kćeri nije je imala priliku upoznati. No, budući da ne mogu a da ne govorim o njoj, ona je ostala važan član naše obitelji.

Moja djeca znaju koliko mi je značila; znaju koje su je osobine činile posebnom i znaju da bi ih obožavala kao njihova baka. Također s njima dijelim činjenicu da i dalje tugujem za njom. Znaju da me ponekad „iz vedra neba“ pogodi trenutak u kojem pomislim – a nekad i naglas kažem – „Eh, baš mi nedostaje moja mama.“

To što govorim o svojoj pokojnoj majci nije istraumatiziralo moju djecu, niti ih je uplašilo. To im omogućuje da je „upoznaju“. Meni omogućuje da nastavim svoju vezu s majkom dijeleći je s njima. Iskreno mislim da ih je to učinilo boljim i suosjećajnijim osobama kada se njihovi prijatelji suoče s gubitkom.

7 načina kako djeci približiti osobu koju nisu poznavala

1. Gledajte fotoalbume ili stare fotografije: Iznenadili biste se koliko su djeca željna učiti o obiteljskoj povijesti. Izložite fotografiju ili dvije u kući; s vremenom će to lice postati prepoznatljivo i dijete će samo početi postavljati pitanja.

2. Ispričajte im priču iz prošlosti: Ako je osoba bila živa dok je dijete bilo beba, ispričajte mu te priče. Ako je umrla davno prije, pričajte o tome kakva je bila dok ste vi bili dijete – kako vas je podučavala, zadirkivala ili nasmijavala.

3. Recite djetetu kada je vaš roditeljski postupak inspiriran tom osobom: Mnogi od nas rade stvari koje su oblikovali oni koji su se brinuli o nama. Recite djetetu: „Ovo mi je tvoja baka uvijek govorila prije spavanja“ ili se našalite: „O ne, postajem isti kao svoj otac!“

4. Pokažite im predmete koji su im pripadali: Predmeti koji su pripadali pokojniku mogu djetetu dobiti posebno značenje tek kada mu ispričate njihovu povijest.

5. Podijelite njihove interese (glazbu, sport, knjige): Ako na radiju zasvira pjesma koja vas podsjeća na njih, recite to djetetu. Ako navijate za određeni klub jer ga je volio vaš otac, objasnite djetetu gdje je ta ljubav počela.

6. Recite im kada vas pogodi „val tuge“: Dijeljenje uspomena ne moraju biti samo sretni trenuci. Ako se osjećate loše na rođendan ili godišnjicu smrti te osobe, u redu je to reći. Time djetetu pokazujete da je tuga trajan proces s kojim se možemo nositi.

7. Nastavite tradiciju: Nastavljanje tradicija najbolji je način povezivanja generacija. Dok pečete iste kolače ili kitite bor na poseban način, odvojite trenutak i recite: „Znaš, tvoj djed je svake godine radio isti ovakav nered s lampicama.“