Roditeljstvo nakon smrti roditelja: Gorko-slatko putovanje

Nakon što umre netko koga volite, gotovo svi „sretni događaji“ koji uslijede postaju mješavina sretnih i tužnih emocija. Usred proslava diploma, promaknuća, useljenja u nove domove, zaruka, vjenčanja, rođenja djece ili malih i velikih pobjeda, mogli biste uhvatiti sebe kako u trenutku najvećeg ushićenja mislite: „Volio bih da je [ime voljene osobe] ovdje“.

Jedno iskustvo koje kod ožalošćenih ljudi izaziva poseban kovitlac gorko-slatkih misli i osjećaja jest postati (i biti) roditelj nakon smrti vlastitog roditelja. To znam jer sam i sam o toj temi napisao valjda milijardu riječi, ali i zato što primamo jako puno pisama čitatelja o njihovim brigama, anegdotama i iskustvima vezanim uz to.

Želio bih odvojiti nekoliko minuta i porazgovarati o razlozima zašto je biti roditelj nakon smrti roditelja teško, ali i o razlozima zašto je to sjajno. Ipak, svjestan sam da mogu govoriti samo iz vlastitog iskustva. Odnosi između roditelja i djece te obiteljska dinamika toliko se razlikuju da ono što vrijedi za mene, ne mora vrijediti za nekog drugog. Zato, dok se nadam da će nešto od ovoga odjeknuti kod vas, potičem vas da podijelite svoja iskustva.

Zašto je teško biti roditelj nakon smrti roditelja:

1. Pokojni roditelj ne može podijeliti vijesti s vama Ako je vaš roditelj umro prije rođenja vašeg djeteta, možda ćete osjećati duboku tugu jer nikada niste uspjeli podijeliti tu vijest s njim. Oni koji su imali odnos tipa „sve govorim svom ocu/majci“ možda su akutno osjetili tu nemogućnost razgovora onog trenutka kad su shvatili da i sami postaju roditelji. Iako se obično misli da budući roditelji pršte od sreće, istina je da je ta vijest često praćena mješavinom emocija – od sreće do zebnje i straha. Mnogi u tom trenutku čeznu upravo za podrškom svog roditelja dok kreću na to putovanje.

2. Spoznaja da se nikada neće upoznati Osobno, nešto zbog čega iznova tugujem jest činjenica da moja majka nikada neće poznavati moju djecu, niti će moja djeca ikada poznavati nju. Razmišljam o tome koliko bi uživali jedno u drugome i tragično mi je što im se životi nikada nisu isprepleli.

3. Osjećate mrvicu ljubomore prema onima koji još imaju roditelje Nitko ne voli osjećaj ljubomore, ali ponekad si jednostavno ne možete pomoći. Teško je gledati roditelje vaših prijatelja kako dolaze na nogometne utakmice ili školske priredbe i znati da (a) to je nešto što vaš roditelj nikada nije uspio učiniti i (b) vaše dijete neće imati djeda ili baku da navija za njih u životu.

4. Žalite što nemate njihovu pomoć, podršku ili savjet Bezbroj je scenarija u kojima roditelj priželjkuje pomoć svog roditelja. Možda biste željeli da vam pomognu oko novorođenčeta, da pričuvaju djecu dok ste na poslu ili kad vam treba izlazak. Voljeli biste moći nazvati i pitati za savjet kad beba dobije temperaturu ili kad se vaš tinejdžer ponaša kao tinejdžer. Iako vjerojatno imate druge ljude za podršku, nitko ne može u potpunosti ispuniti tu prazninu, jer često žudite baš za savjetom tog određenog roditelja.

5. Djinjstvo vašeg djeteta podsjeća vas na vaše vlastito Kada postanete roditelj, mnoga iskustva koja ste imali kao dijete proživljavate kroz prizmu roditeljstva. To vas može navesti da se zapitate kako je bilo vašem roditelju dok ste vi bili mali; može vam dati veće poštovanje za sve što su učinili za vas i može vas preplaviti starim sjećanjima. To sam stavio na popis „teških stvari“ jer se često javi tuga kada je sjećanje posebno nostalgično, a ne možete se obratiti roditelju da mu postavite pitanje o prošlosti ili mu izrazite zahvalnost.

Zašto je sjajno biti roditelj nakon smrti roditelja:

1. Vaša djeca mogu vam pružiti osjećaj svrhe i radosti Moja najstarija kći rođena je manje od godinu dana nakon što mi je majka umrla. Kao i mnogi drugi novi roditelji, pitao sam se: Hoću li biti dobar otac? Imao sam i dodatnu brigu: Hoće li moja tuga utjecati na moju sposobnost da budem dobar roditelj? Mogu govoriti samo u svoje ime, ali za mene je postati roditelj bilo svjetlo u mračnom tunelu. Dalo mi je osjećaj svrhe, natjeralo me da gledam izvan sebe, bilo je odmak od moje tuge, ali me istovremeno i povezalo s njom. Djeca ponekad kažu i učine nevjerojatno smiješne stvari – što je samo dodatni bonus u mračnim danima.

2. Svoju djecu možete koristiti kao način za održavanje veze (nastavak spone) Kada koristimo frazu „nastavak spone“ (continuing bonds), zapravo mislimo na to da ostanemo povezani, da se sjećamo i iskazujemo poštovanje. Biti roditelj omogućuje vam da se povežete s uspomenom na voljenu osobu na nekoliko različitih načina:

• Kroz priče i uspomene: Volim dijeliti priče o svojoj majci sa svojom djecom. Moje kćeri je nikada nisu upoznale, ali osjećam kao da znaju toliko toga o njoj i o tome kakav je roditelj bila.

• Kroz rituale i tradicije: Bilo da su to velike stvari poput blagdanskih tradicija ili male, poput specifične fraze prije spavanja. Kada nastavljate tradiciju koju vam je prenio roditelj, stvarate priliku za povezivanje s uspomenom na njega, ali i za dijeljenje te uspomene sa svojom djecom.

• Kroz leću roditeljstva: Kao što sam spomenuo, uloga roditelja omogućuje vam da razumijete svog roditelja na nove načine. Naši odnosi s onima koji su umrli nisu statični; oni nastavljaju evoluirati. Tako ćete svog roditelja razumjeti drugačije s 30, 40 ili 50 godina. Ono što činite da biste se povezali s njim sada, kao roditelj, razlikuje se od onoga što ste činili prije – bilo da je to slijeđenje njihovog primjera, učenje iz njihovih pogrešaka ili usvajanje njihovih vrijednosti.