Snovi o onima kojih nema: Utjeha i nemir u noćnim vizijama

Potencijalna svijetla strana snova u tuzi

Mnogi ljudi navode da imaju ugodne snove o osobama koje su umrle, a ti snovi mogu poprimiti različite oblike. Jedno od najtemeljnijih iskustava s kojim se većina nas može poistovjetiti jest sanjanje ljudi i mjesta iz prošlosti. U svijetu u kojem posjet tim ljudima i mjestima više nije moguć, lijepo je misliti da oni i dalje postoje u našem svjesnom i podsvjesnom sjećanju.

Neki ljudi tumače ove snove kao „posjete“ pokojnika. U tim posjetima osoba može biti zdrava, bez ikakvih tragova bolesti ili ozljeda, može se pojaviti u zagrobnom životu ili djelovati smireno i spokojno. Takvi snovi mogu biti vrlo ugodni i ohrabrujući jer u njima vidimo pokojnika onakvog kakav je bio prije nego što ga je bolest shrvala.

Ponekad snovi u tuzi djeluju značajno zbog interakcije ili poruke koju osoba iz njih izvuče. Možda samo tumačenje sna djeluje bitno, ili je osoba specifično sanjala da joj je pokojnik prenio neku važnu poruku.

Vrijedi spomenuti da čak i ovakvi pozitivni snovi mogu nositi element tuge i čežnje jer se u jednom trenutku morate probuditi. Iako se čovjek može probuditi s osjećajem utjehe, može doživjeti i pojačan osjećaj gubitka jer je ponovno izgubio onaj osjećaj blizine koji je u snu bio tako stvaran.

Potencijalna tamna strana snova u tuzi

Ožalošćeni ljudi često imaju snove koje ne žele, poput noćnih mora ili snova koji ih vraćaju u potresne trenutke ispunjene bolešću, strahom ili boli. Nakon buđenja, takvi snovi mogu ostati vrlo živopisni i jasni, ostavljajući za sobom trag tuge, tjeskobe ili straha.

Smrt i gubitak često uključuju potencijalno traumatične događaje, pa osoba može imati povremene ili učestale snove povezane s tim iskustvima. Istraživanja pokazuju da su osobe koje pokazuju izraženije posttraumatske simptome nakon gubitka ili se bore s osjećajem neriješene krivnje i samookrivljavanja, sklonije negativnim snovima.

Često čujemo i od onih koji bi željeli sanjati drage osobe koje su umrle, ali im se to ne događa. Bilo to racionalno ili ne, oni koji ne sanjaju pokojnika mogu se pitati zašto im ta osoba ne „dolazi“. Zašto netko drugi prima „posjete“ u snovima, a oni ne? Mogu ići toliko daleko da preispituju svoju povezanost, pitajući se je li to znak da nisu bili toliko bliski ili da u smrti više nisu povezani. Drugi se mogu osjećati pomalo zakinuto, kao da propuštaju nešto što bi im moglo donijeti prijeko potrebnu utjehu.

Pogled iz prave perspektive

Zbog različitih uvjerenja o snovima, smatram da nije na meni da vas pokušavam odgovoriti od zaključaka koje sami donosite. Ipak, mogu vas uvjeriti da je sasvim uobičajeno ne sanjati osobu koja je umrla ili nemati vrstu snova kakvu priželjkujete. Mnogi ljudi, s potpuno zdravim razinama privrženosti i povezanosti, nemaju snove koje tumače kao značajne ili koji im donose osjećaj bliskosti.

Važno je napomenuti da se naši snovi, ako ih imamo, mijenjaju zajedno s nama i vjerojatno su pod utjecajem naših trenutnih misli, osjećaja i iskustava. Patricia Garfield, autorica knjige Dreams in Bereavement (Snovi u tugovanju), navodi da na vrstu snova utječu brojni čimbenici, uključujući vrijeme proteklo od gubitka, prirodu odnosa s pokojnikom te način na koji je osoba umrla. Kako vaša tuga evoluira, vjerojatno će se mijenjati i sadržaj vaših snova.

Naposljetku, ako iz noći u noć neprestano doživljavate uznemirujuće snove, razmislite o razgovoru sa stručnjakom za mentalno zdravlje. Terapeut ili savjetnik može vam pomoći da istražite ta iskustva i razvijete strategije za rješavanje problema sa spavanjem.