Što učiniti kada u tuzi osjećaš da ništa ne možeš kontrolirati?

Kada tuga razbije tvoj svemir, lako je povjerovati da je apsolutno sve izvan tvoje kontrole. Od tuda je samo mali korak do osjećaja potpune bespomoćnosti i beznađa. Naš mozak se prirodno fokusira na negativne i strašne stvari kako bi nas pripremio na rizik, a u tuzi – budući da se katastrofa već dogodila – taj je mehanizam još izraženiji.

Istraživanja iznova pokazuju da percepcija kontrole značajno utječe na naše blagostanje. Sljedeća pitanja su blagi poticaj da uočiš barem jednu stvar (bilo što!) nad čime još uvijek imaš moć.

Pitanja koja si možeš postaviti kada se osjećaš bespomoćno:

• Čak i ako se apsolutno ništa oko mene ne promijeni, što je jedna stvar koju bih mogao učiniti, a koja bi me ove nedjelje malo razveselila ili mi izmamila osmijeh? Često se fokusiramo isključivo na popravljanje vanjskih okolnosti ili ponašanja drugih ljudi. Pokušaj se oduprijeti tome tako što ćeš duboko udahnuti i prihvatiti svijet točno kakav jest u ovom trenutku, bez obzira na to koliko je strašan. Potraži jednu sitnicu koju možeš učiniti za sebe, bez obzira na sve ostalo.

• Trebam li pojesti nešto, popiti čašu vode, prošetati, odspavati – ili sve četvero? Možda ti ovo zvuči banalno, ali fizičko stanje ima ogroman utjecaj na psihu. Svijet koji je siv može postati potpuno crn ako si iscrpljen, gladan ili žedan. Briga o tijelu je jednostavan, ali moćan način da preuzmeš kontrolu dok se boriš s emocionalnim kaosom.

• Što je jedna stvar koju radim, a koja mi trenutno pomaže? Što je jedna stvar koju radim, a koja mi trenutno šteti? Nije lako kritički promotriti vlastito ponašanje. Ali prepoznavanje onoga što tvojoj dobrobiti pomaže ili odmaže nevjerojatno je važno. Kada identificiraš te obrasce, lakše ćeš vidjeti načine kako smanjiti štetno, a pojačati korisno.

• Da je moj najbolji prijatelj u mojoj koži i da se osjeća ovako kako se ja osjećam, što bih mu rekao? Naša sposobnost da jasno vidimo vlastite okolnosti često je zamagljena tornadom emocija. Nevjerojatno je kakve nove uvide tvoj mozak može otkriti kada iznenada zamisliš osobu koju voliš na svom mjestu. Ovo je provjeren trik za trenutke nesigurnosti.

• Koji je jedan pozitivan susret ili trenutak radosti koji sam imao ovog tjedna? Ovdje se ne radi o ignoriranju boli. Radi se o tome da, tik uz našu bol, često i dalje postoje stvari na kojima smo zahvalni. Ako ih ne tražimo aktivno, one se izgube u sjeni tuge. Prisiljavanje sebe da uočiš te trenutke podsjeća te da oni postoje i da ih TI možeš pronaći.

• Zna li itko da mi je zapravo ovoliko teško? Često je odgovor – ne. Skloni smo skrivati emocije iz raznih razloga. Ne možeš kontrolirati druge ljude i hoće li ti oni pružiti podršku, ali imaš kontrolu nad tim da im daš do znanja da ti je teško i da im kažeš što ti treba.

• Je li vani dan, i ako jest, jesam li se otuširao i odjenuo? Nemoj me krivo shvatiti, prvi sam koji podržava ostajanje u pidžami cijeli dan. Ali kada se osjećaš na samom dnu, biti neopran i u pidžami ponekad može pogoršati taj osjećaj. Pokušaj. Najgore što se može dogoditi jest da ti se raspoloženje ne popravi, ali barem ćeš biti čist.

• Jesam li si uputio barem malo ljubaznosti? Čak i ako si hiperracionalan i ne voliš “duhovne” konraste, ovo nije besmislica. Naše misli u tuzi snažno vuku prema negativnom. Ne radi se o nijekanju tih misli, već o svjesnom slanju pozitivnih poruka svom mozgu: Neka budem miran… Neka nađem spokoj… Neka budem dobro. Ne možemo kontrolirati što nam se događa, ali možemo svjesno vježbati usmjeravanje pažnje na nježnije misli.