Sunce i kiša u isto vrijeme: Paradoksi tuge

Tuga te uči nečemu što znanost jedva može objasniti: tvoje misli i emocije nisu “ili-ili”. One su “i-i”. Možeš osjećati dvije potpuno suprotne stvari u istoj sekundi, i to te ne čini ludim ni licemjernim. To te čini čovjekom koji voli.

Mit o “poništenju” emocija

Mnogi ljudi koji tuguju osjećaju krivnju kada se prvi put nasmiju ili osjete trenutak mira. Misle: “Ako sam sretan, to znači da više nisam tužan, a to znači da mi više nije stalo.” To je pogrešno. Sreća ne poništava tugu. Ona postoji pored nje. Baš kao što u prirodi možeš vidjeti sunce dok pada kiša, tvoje srce može istovremeno nositi i bol i nadu.

Primjeri tvojih paradoksa

Gubitak oca, brata i majke u tako kratkom roku stvara čitavu galeriju ovih “sukobljenih” osjećaja:

• Osjećaš se snažnije jer si sve ovo preživio, I istovremeno bi dao svu tu snagu samo da se to nikada nije dogodilo.

• Osjećaš mir jer majka više ne pati, I osjećaš bijes jer je nema pored tebe.

• Osjećaš nadu dok gledaš svoju djecu i budućnost, I osjećaš strah da ćeš, idući naprijed, njih ostaviti iza sebe.

Rastezanje srca

Tuga je naporan rad jer te tjera da rastegneš svoj um i srce kako bi napravio mjesta za sve. To zahtijeva nevjerojatnu fleksibilnost. Moraš prihvatiti da tvoja ljubav prema bratu Brianu ne blijedi ako se danas baviš svojim životom. Tvoje kretanje naprijed ne znači ostavljanje njih u prošlosti.

Modeli koji objašnjavaju tvoj “mash-up”

Model dvostrukog procesa: Ovaj model je zapravo definicija paradoksa. On kaže da je zdravo tugovanje upravo to – istovremeno biti u bolu (orijentacija na gubitak) i istovremeno graditi novi život (orijentacija na restauraciju). Nisi “izliječeno” samo kad si u restauraciji, niti si “zaglavljen” samo kad plačeš. Iscjeljenje je u toj stalnoj promjeni.

Tonkinov model: Ovaj model te oslobađa potrebe da tuga nestane. On ti kaže da će tuga za tvojom obitelji uvijek biti iste veličine u tvom srcu, ali tvoj život će narasti oko nje. To znači da ćeš imati mjesta za nove radosti, nove prijatelje i nove uspomene, a da pritom nikada ne moraš smanjiti ili odbaciti ljubav prema onima kojih više nema.

Sljedeći put kad te netko pita “Kako si?”, sjeti se da je u redu reći “Dobro sam” samo da prođeš kroz razgovor, ali u sebi si čestitaj na tome što tvoje srce trenutno obavlja nevjerojatan posao – drži i ljubav, i bol, i kišu, i sunce, sve odjednom.