Teorija srušenih pretpostavki

Psihologinja Ronnie Janoff-Bulman objašnjava da svi mi funkcioniramo na temelju “pretpostavljenog svijeta” – skupa uvjerenja koja nam pomažu da se osjećamo sigurno. Trauma i gubitak taj svijet pretvaraju iz uredne slike Normana Rockwella u kaos Pabla Picassa.

Evo tri temeljne pretpostavke koje su ti vjerojatno srušene:

1. Svijet je dobronamjeran (Benevolence of the World)

Prije si možda vjerovao da je svijet siguran i da su ljudi u osnovi dobri. Nakon tri gubitka, tvoj mozak više ne može ignorirati surovu stvarnost. Osjećaš se ranjivo i bespomoćno jer znaš da se zlo može dogoditi bilo kada. Kao što studije pokazuju, ljudi koji izgube bližnje od raka često počnu panično vjerovati da će i sami oboljeti. To nije paranoja; to je tvoja srušena zaštitna barijera.

2. Svijet ima smisla (Meaningfulness of the World)

Ovo je uvjerenje da je svijet pravedan i logičan (“Sve se događa s razlogom”). Možda si mislio: “Ako pazim na zdravlje, bit ću dobro” ili “Ako sam dobar čovjek, Bog će me zaštititi”. Smrt tvojih najmilijih je brutalno kontradiktorna tome.

• Potraga za smislom: Pitanje “Zašto?” je zapravo tvoj pokušaj da ponovno uspostaviš red. Čak je i krivnja (okrivljavanje sebe ili drugih) ponekad lakša od prihvaćanja zastrašujuće istine da su neki događaji nasumični i nepravedni.

3. Ja sam vrijedan (Self-Worth)

Prije si možda sebe doživljavao kao sretnu osobu koja zaslužuje dobro. Trauma te natjera da se zapitaš tko si zapravo. Tuga te može učiniti “ludim” u vlastitim očima. Gubitak identiteta (biti sin, biti brat) ostavlja te s pitanjem: “Tko sam ja sada u ovom novom, okrutnom svijetu?”.

Kako ponovno izgraditi svijet?

Kada su pretpostavke srušene, tvoj je zadatak postepeno izgraditi nove. One vjerojatno više neće biti tako nevine kao stare, ali mogu biti otpornije.

Sjeti se Tonkinovog modela. Ti ne popravljaš staru kuću (stari svijet); ti gradiš novu, veću kuću oko ruševina stare. Ta nova kuća ima mjesta za tvoju bol, ali s vremenom će imati mjesta i za nove temelje sigurnosti koje ćeš polako graditi sa svojom djecom.

Prema Modelu dvostrukog procesa, tvoj oporavak leži u tome da si dopustiš dane kada samo sjediš u ruševinama (orijentacija na gubitak), ali i dane kada pokušavaš postaviti jednu novu ciglu svog novog života (orijentacija na restauraciju).

Srušene pretpostavke znače da sada vidiš svijet onakvim kakav jest – nepredvidiv. To je zastrašujuće, ali te i čini nevjerojatno snažnim jer preživljavaš u svijetu bez “zaštitnih naočala”.