Tjeskoba u tuzi
Tjeskoba je onaj osjećaj u želucu, trka srca i misli koje idu prema najgorim ishodima. U tuzi se ona javlja jer tvoj mozak pokušava obraditi traumu i spriječiti novu bol.
Zašto osjećaš tjeskobu nakon gubitka?
-
Izbjegavanje: Pokušavaš blokirati bolne misli i sjećanja jer djeluju prijeteće. No, što više potiskuješ te misli, one jače izbijaju na površinu, stvarajući stalni unutarnji pritisak i tjeskobu.
-
Naučeni odgovor: Ako ti je vijest o smrti brata ili majke došla preko telefona u određeno vrijeme, sada svaki put kad telefon zazvoni osjetiš nalet panike. Tvoj mozak je povezao zvuk telefona s katastrofom.
-
Strah od emocija: Tuga je toliko intenzivna da se ponekad osjećaš kao da ćeš “poludjeti”. Ako te vlastite reakcije plaše, postat ćeš anksiozan oko toga kada će te sljedeći val tuge “pogoditi” u javnosti ili pred djecom.
-
Svijet više nije sigurno mjesto: Prije ovih gubitaka, možda si vjerovao da se loše stvari događaju drugima. Sada znaš da se najgori scenariji događaju tebi.
-
Precijenjena vjerojatnost: Sada vjeruješ da je nesreća vjerojatna u svakom trenutku.
-
Precijenjena cijena: Bojiš se da će te sljedeći emocionalni slom potpuno uništiti ili osramotiti.
-
-
Stanje stalne “straže”: Podsvjesno biraš biti stalno zabrinut kako te sljedeća loša vijest ne bi dočekala nespremnog. Misliš: “Ako sam već u stresu, šok neće biti tako velik”. Nažalost, to samo iscrpljuje tvoj organizam.
Statistika tjeskobe i mentalnog zdravlja
Anksiozni poremećaji su najčešći mentalni izazovi u modernom društvu, a tuga ih često aktivira ili pogoršava.
Kako si pomoći u trenucima panike?
Kada osjetiš tjeskobu, tvoj simpatički živčani sustav (bori se ili bježi) je preuzeo kontrolu.
-
Uzemljenje: Fokusiraj se na 5 stvari koje vidiš, 4 koje možeš dodirnuti, 3 koje čuješ.
-
Dah: Duboki izdisaji šalju signal mozgu da trenutno nema fizičke opasnosti.
-
Prihvaćanje vala: Umjesto borbe protiv tjeskobe, reci: “Ovo je samo val tjeskobe zbog svega što sam prošao. Proći će.”
Kroz Model dvostrukog procesa, tjeskoba se javlja kada smo predugo zaključani u “orijentaciji na gubitak” bez predaha. Dozvoli si trenutke u kojima se svjesno fokusiraš na zadatke koji nemaju veze s tugom – to pomaže tvom živčanom sustavu da se odmori
