Traumatski gubitak: Kada se spoje šok i tuga

Važno je razumjeti da nije samo priroda smrti ono što je čini traumatičnom, već kako ti taj događaj interpretiraš i proživljavaš. Traumatski gubitak nije crno-bijel, ali definicija Wortmana i Latacka (2015) pogađa samu srž onoga što vjerojatno osjećaš:

“Smrt se smatra traumatičnom ako se dogodi bez upozorenja; ako je nepravodobna; ako uključuje nasilje; ako je preživjeli smatra spriječivom; ako vjeruje da je voljena osoba patila; ili ako način smrti doživljava kao nepravedan.”

Zašto je tvoj put sada dvostruko teži?

Kada doživiš traumatsku smrt, tvoji su izazovi dvostruki. Moraš se nositi s traumom i istovremeno s tugom. To su dvije različite stvari koje su se u tvom slučaju stopile u jednu neraskidivu masu:

1. Trauma (Šok sustava): To je onaj dio tebe koji se stalno vraća na trenutak kad si saznao vijest, koji osjeća tjeskobu, koji ne može spavati i koji svijet vidi kao opasno i nepravedno mjesto. Trauma te drži u stanju “visoke pripravnosti”.

2. Tuga (Emocionalna praznina): To je čežnja za ocem, majkom i bratom. To je bol jer više ne možeš nazvati Briana ili otići kod roditelja.

Problem je što se trauma i tuga često međusobno blokiraju. Možda želiš tugovati i sjećati se lijepih trenutaka s Brianom, ali ti trauma stalno nameće slike ili misli o načinu na koji je umro. Zbog toga se ljudi često osjećaju “zaglavljeno”.

Dodatni faktori rizika koji povećavaju bol

Osim same smrti, tvojoj boli pridonose i drugi faktori specifični za traumatski gubitak:

• Višestruki gubici: Ti si izgubio troje ljudi u kratkom razmaku. To je emocionalno preopterećenje.

• Osjećaj nepravednosti: Ako smatraš da je Brianova smrt bila spriječiva ili nepravedna, to produbljuje tvoju tjeskobu.

• Srušene pretpostavke: Traumatska smrt uništava tvoju sliku o svijetu kao o sigurnom mjestu.

Kroz Model dvostrukog procesa, tvoj oporavak od traumatskog gubitka zahtijeva da balansiraš između:

• Suočavanja s traumom: Rad na smirivanju tvog živčanog sustava i osjećaja ugroženosti.

• Suočavanja s tugom: Dopuštanje sebi da plačeš i čezneš za njima.

• Oporavka (Restauracije): Učenje kako funkcionirati u ovom “novom” svijetu koji ti se čini opasnim.

Prema Tonkinovom modelu, trauma i tuga su sada ogromni krugovi u tvom životu. Oni se neće smanjiti, ali ti ćeš morati “narasti” oko njih. To znači da ćeš s vremenom izgraditi nove slojeve života (posao, djeca, prijatelji) koji će ti omogućiti da nosiš tu tešku masu traume i tuge, a da te ona ne zdrobi.

Traumatski gubitak često dovodi do intenzivnijih, sveprisutnijih i dugotrajnijih simptoma. To što se osjećaš preplavljeno nije znak slabosti, već prirodna reakcija na nenormalne okolnosti.