Tugovanje za sjećanjima: Kada voljena osoba postane apstraktna

Četrnaest godina nakon majčine smrti, shvaćam da ne oplakujem samo nju, već i svoje sjećanje na nju. Doslovno – tugujem zbog gubitka stvarnih sjećanja dok se borim da je se prizovem na bilo koji opipljiv način. Želim osjetiti njezinu prisutnost, jasno je vidjeti u mislima, ali nju je nemoguće ponovno stvoriti. Ona mi je sada više apstraktna nego bilo što drugo, i to me razdire.

Uvijek kažemo da se tuga razvija i raste s nama. Ponekad to znači pronalaženje novih točaka utjehe, a ponekad znači spoticanje o nove gubitke. Izgleda da sam se opet spotaknuo.

Kako vrijeme prolazi, osjećam se toliko daleko od prošlosti da odjednom osjetim intenzivnu žudnju za povratkom. Želim popuniti svoje rupe u sjećanju najmanjim sitnicama, poput mirisa svježe opranih ručnika moje bake ili zvuka majčinog glasa dok podiže slušalicu kuhinjskog telefona i kaže: “Halo”.

Žudnja za povratkom u “prošlu priču”

Volim mnoge stvari u svom sadašnjem životu. Ali da se mogu okrenuti i ušetati u prošlost, znajući da ću se vratiti ljudima koje volim ovdje, učinio bih to u tren oka. Nitko ti ne kaže dok si mlad da se život može toliko promijeniti. Da ćeš jednog dana shvatiti kako ljudi i mjesta tvoje prošlosti izgledaju kao da su iz potpuno druge priče.

Odjednom sam gotovo ljut što se ne mogu vratiti u “prije”. Prihvaćam da je moja majka mrtva, ali očito ne prihvaćam u potpunosti da je prošlost – prošlost, jer stalno posežem za njom i iznova otkrivam da je nema. To je tupa bol koja se ponavlja, poput kronične boli stare, davno slomljene kosti.

Kako se ponovno povezati s prošlošću?

Ako se boriš s pristupom specifičnim sjećanjima, evo nekoliko načina kako ih pokušati “prizvati”:

• Gledaj stare videozapise: To je najbliže povratku u prošlost jer možeš vidjeti pokrete i čuti glas.

• Pregledavaj fotografije: One nisu dimenzionalne kao video, ali su izvrsni vizualni okidači za sjećanja koja si inače zaboravio.

• Piši o prošlosti: Čak i ako su to samo fragmenti, zapisivanje onoga čega se sjećaš pomaže u očuvanju tih komadića.

• Razgovaraj s ljudima koji su je poznavali: Svaka osoba ima drugačiji skup sjećanja. Ono što je tvoj ujak zapamtio, ti možda nikada nisi ni znao.

• Posjeti mjesta ili dodiruj predmete: Kontekst je moćan okidač. Boravak na mjestu gdje je ona često boravila ili držanje predmeta s njezinim rukopisom može pokrenuti lavinu slika.

Kako sačuvati sjećanja u sadašnjosti?

Majčina smrt stvorila je okvir kroz koji sada vidim sve. Provodim trenutke sa svojom djecom i mislim: „Jednog dana, možda će se i oni mučiti da se sjete ovih trenutaka. Možda ću i ja njima biti samo apstraktno sjećanje.“ Ako se boriš sa sličnim mislima, evo par savjeta za “sada”:

1. Budi prisutan! Prvo pravilo pamćenja je – obraćanje pažnje. Odloži mobitel, utišaj brige u glavi i pokušaj stvarno živjeti u tom trenutku. Lakše reći nego učiniti, ali vrijedi pokušati.

2. Vodi dnevnik: To ne mora biti roman. Crtaj, piši jednu rečenicu dnevno ili vodi “dnevnik zahvalnosti”. To je pisani trag tvog života kojem se možeš vratiti.

3. Snimaj i fotografiraj: Bilježi trenutke kad god možeš, ali pazi da se toliko ne zaneseš snimanjem da zaboraviš zapravo sudjelovati u trenutku.