U trenucima poput ovih, volio bih da si tu

Kada sam uplašen i zabrinut – volio bih da si tu. Kada se sekunde usporavaju, a oblici zamagljuju i doista ne znam hoće li sve biti u redu – tvoja bi mi podrška bila neprocjenjiva. Čini se čudno to reći, jer sam odrastao čovjek s vlastitom djecom, a ti si umro prije više od deset godina, ali ponekad mi jednostavno treba moj roditelj.

Dok si bio živ, volio sam samo biti u tvojoj blizini. Sama tvoja prisutnost me umirivala. Kasnije, kad sam se odselio, ti su se trenuci sveli na telefonske pozive. Uvijek si bio prvi kojeg bih nazvao kad bih bio uznemiren. Zvuk tvog glasa bi me često dovodio do suza, ali bi mi istovremeno donosio olakšanje. Iako si bio stotinama kilometara daleko, spoznaja da si na mojoj strani činila je da se osjećam manje samim.

Prvi put kada sam se doista osjetio sam s problemom bilo je kada si dobio dijagnozu. Iako smo se obojica suočili s istom zvijeri, naše su bitke bile različite i nisam mogao očekivati od tebe da mi pomogneš voditi moju. Na kraju si otišao, a ja sam morao smisliti kako živjeti u svijetu u kojem te više ne mogu nazvati.

Koncept “Sigurne luke” (Safe Haven)

U ranoj tuzi mislio sam da si potpuno nestao. No, s vremenom sam shvatio da si još uvijek tu na stotinu različitih načina. Ti si još uvijek moja sigurna luka. Ovo nije samo lijepa metafora, već stvarni koncept iz psihologije tuge.

John Bowlby, otac teorije privrženosti, uveo je koncept “sigurne luke” kako bi opisao kako se malo dijete sklanja kod roditelja kada je tužno ili povrijeđeno. U kontekstu tuge, ovaj koncept objašnjava kako osoba koja tuguje traži utočište u sjećanju na preminulu osobu kako bi pronašla utjehu u trenucima stresa.

Kako koristimo preminule kao sigurnu luku?

Povezivanje s voljenom osobom kao sigurnom lukom ne zahtijeva njihovu fizičku prisutnost. To činimo kroz:

• Prizivanje slike: Zamišljanje voljene osobe u teškim trenucima (poput odlaska na operaciju ili važnog ispita).

• Mudrost i savjeti: Razmišljanje o tome što bi oni rekli ili savjetovali u određenoj situaciji.

• Vrijednosti: Oslanjanje na životne vrijednosti kojima su nas učili.

• Unutarnji dijalog: Razmišljanje o tome što bi oni učinili da su na našem mjestu.

Privrženost je u smrti jednako složena kao i u životu. Baš kao dijete koje je palo s bicikla, ja i dalje trčim tebi. Iako fizički nisi tu, tvoj utjecaj na moj osjećaj sigurnosti nikada nije prestao.