Zašto ne tugujem onako kako sam očekivao?

1. Pretpostavke naspram stvarnosti

Naša ideja o tuzi oblikovana je filmovima, knjigama i tuđim pričama koje su često dramatične. Također, svi koristimo „afektivno predviđanje“ – pokušavamo zamisliti kako ćemo se osjećati u budućnosti. No, istraživanja pokazuju da smo u tome jako loši. To što tvoja tuga ne izgleda kao ona s filmskog platna, ne znači da je pogrešna.

2. Iskusio si anticipatornu tugu

Ako je tvoj otac dugo bio bolestan, vjerojatno si počeo tugovati mjesecima ili godinama prije same smrti. Anticipatorna tuga ne znači da ćeš tugovati manje, već da si aspekte gubitka procesuirao polako, tijekom vremena. Zbog toga se nakon smrti može javiti osjećaj olakšanja jer je patnja gotova, što je sasvim normalna reakcija.

3. Gubitak još nije “sjeda” u srce

Mozak često brže shvati činjenice nego što ih srce prihvati. To se događa zbog nekoliko razloga:

• Šok i otupljenost: Ovo je obrambeni mehanizam tijela. Mnogi teoretičari tuge (Kubler-Ross, Bowlby, Worden) ostavljaju prostor za početnu nevjericu ili “maglu”.

• Fizička odsutnost još nije stvarna: Ponekad gubitak postane stvaran tek kada se suočiš sa specifičnim trenutkom – npr. uđeš u kuhinju i shvatiš da on više ne sjedi tamo gdje je uvijek sjedio.

4. Fokus na sekundarne gubitke i stresore

U prvim tjednima nakon smrti ima previše posla. Treba organizirati sprovod, brinuti o djeci, preuzeti obaveze koje je on radio. Ponekad si jednostavno ne možeš “priuštiti” luksuz tugovanja dok ne zadovoljiš osnovne životne potrebe svoje obitelji.

5. Izbjegavanje (experiential avoidance)

Izbjegavanje je pokušaj blokiranja neugodnih misli i senzacija. Kratkoročno je normalno, ali može postati problem ako postane tvoj jedini način suočavanja. To uključuje stalno ponavljanje „Dobro sam“, pretjerano fokusiranje na rad ili korištenje supstanci kako bi se otupila bol.

Model dvostrukog procesa (Stroebe & Schut) savršeno objašnjava ovo balansiranje. Prema ovom modelu, zdravo tugovanje podrazumijeva osciliranje između fokusa na gubitak (plakanje, sjećanje) i fokusa na obnovu (obavljanje posla, gledanje TV-a, učenje novih vještina). Ako se trenutno nalaziš više na strani obnove, to je dio tvog procesa preživljavanja.

6. Odnos nije bio blizak

Ponekad osjećamo krivnju jer ne tugujemo dovoljno za nekim s kim smo u srodstvu. No, ako je odnos bio zahladio ili ste se udaljili, tvoja tuga će prirodno biti drukčija. Možda nećeš tugovati za samom osobom, već za izgubljenom prilikom da se ikada pomirite ili bolje upoznate.