Zašto „Znam kako ti je“ ne pomaže?

Empatija je, u svojoj srži, sposobnost razumijevanja i dijeljenja osjećaja druge osobe. Zvuči jednostavno, ali u tuzi to rijetko jest. Prijatelji često nestanu, požuruju nas u tugovanju ili nam govore kako bismo se trebali osjećati. U tim trenucima, osoba koja tuguje osjeća da nitko zapravo ne razumije kroz što prolazi.

Opasnost “prečaca” u empatiji

Najveći nesporazum oko empatije je uvjerenje da moramo imati slično iskustvo kako bismo razumjeli tuđu bol. Želimo da nas osoba vidi kao nekoga tko “razumije”, pa umjesto teškog posla slušanja i prisutnosti, uzimamo prečac: tražimo u svom sjećanju nešto slično.

I tu nastaje pogreška. Umjesto da pokažemo da smo prisutni s njima, mi im pokazujemo da smo se okrenuli sebi. Nenamjerno umanjujemo njihovu bol pokušavajući nešto što je jedinstveno i njihovo pretvoriti u nešto što je nama poznato.

Kako naše iskustvo može zamagliti sliku

Istraživanja pokazuju da tuđu bol uvijek gledamo kroz leću vlastite. Postoje neuroni u našem mozgu koji doprinose tome. No, to može imati negativan učinak.

Ako smo i sami prošli kroz sličnu bol, ali smo s vremenom ojačali, naša podsvijest može minimizirati bol osobe koja je tek na početku. Budući da mi više ne osjećamo tu bol istim intenzitetom, podsvjesno gaugamo tuđu patnju prema svom trenutnom stanju, zaboravljajući da oni još nemaju tu snagu koju smo mi gradili godinama.

Ali ja doista jesam prošao kroz isto!

Naravno, ako si doživio sličan gubitak, vjerojatno ćeš se lakše povezati. Upravo zato su grupe podrške tako dragocjene. Ali tuga je uvijek onoliko jedinstvena koliko je jedinstven bio odnos s osobom koja je umrla. Čak i ako smo oboje izgubili oca, nismo imali istog oca, nismo isti ljudi i nismo u istoj životnoj fazi.

Što učiniti umjesto toga?

Najvažnije je ući u razgovor s pretpostavkom da tvoj gubitak ima vrijednost, ali ti ne daje automatsko pravo na apsolutno razumijevanje.

• Slušaj bez uspoređivanja: Nemoj odmah ubacivati svoju priču.

• Budi prisutan: Fokusiraj se na ono što oni govore, a ne na ono što ćeš ti reći sljedeće.

• Priznaj jedinstvenost: Umjesto „Znam kako ti je“, pokušaj reći: „Oboje smo prošli kroz teške stvari. Ne znam točno kako se osjećaš jer je tvoj gubitak tvoj, ali ovdje sam da te saslušam i dam sve od sebe da te razumijem.“

Kada to kažeš, osoba zna da misliš na nju, a ne na sebe. Time im otvaraš prostor da ispričaju svoju priču – onakvu kakva doista jest.