Jakša Rokov

Prođe godina tuge i boli. Svaki dan isto pitanje: “Kako i zašto?” Zašto se nismo ni pozdravili, već si samo sklopio svoje tople plave oči.
Sve što nas okružuje je djelo tvojih vrijednih i namučenih ruku, pa u svakom kutu našeg doma tražimo tebe, tvoj glas i osmijeh.
Nosimo cvijeće, posjećujemo tvoj vječni dom, ali tebe nitko i ništa ne može zamijeniti.
Ljubav, sreća, radost i poštenje – to si bio ti, ti naš jedini Jale.

Tvoji najmiliji