29.09.1952. — 30.11.2005.
Josip Šimović
Negdje, ispod mog kaputa
Nosim jedno modro nebo što se sada oblači
I kad si tu na pola puta
Sve ti je duplo teže
Početi ovako sam
Dobar dan!
Evo pozdravljam ljude što mi nose vijesti o tebi
Dobar dan, plava polja se bude
A tebe nema da im poželiš dobar dan… dobar dan
Bio si svjetlost i toplina našeg doma i života. Bio si poseban i jedinstven. Vječno ćeš biti u našim srcima i mislima. Hvala svima koji te se sjećaju.
Tvoji: supruga Nada, sin Marko sa suprugom Anđom, kćer Iva sa suprugom Vanjom i kćeri Lucija, Josipa i Nika, unučad Mia, Luka, Anja i Mila
Posebni ljudi žive u našim srcima i kad nisu pored nas.
Ljubav ne prestaje odlaskom, ni sjećanje vremenom.
Naše su misli uz vas.