26.12.1993. — 26.12.2013.
Martin Dominković
Sjećanje na voljenog supruga i tatu
MARTINA DOMINKOVIĆA – TINU
Od vremena tog, bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Tvoje su lice isprale kiše
Tvoje su riječi sve tiše i tiše
Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice
Ja razmišljam…
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?
(M.Savić/N.Belan)
Uvijek si u našim mislima!
Vole te tvoje cure: supruga Mica, kćeri Martina, Marijana i Đurđica s obiteljima
Posebni ljudi žive u našim srcima i kad nisu pored nas.
Ljubav ne prestaje odlaskom, ni sjećanje vremenom.
Naše su misli uz vas.